Lucija Juroš, prva i jedina hrvatska savjetnica za vjenčanja

Lucija Juroš, 30-godišnja stilistica i vizažistica ekskluzivno za prvi broj magazina i portal Dani vjenčanja  govori o svojoj karijeri i iskustvu prve hrvatske stilistice za vjenčanje, u inozemstvu poznate pod nazivom BridesmadesStylist.

Razgovarala: Marina Jakšić 

Još kao maleno dijete Lucija Juroš pokazala je ambicije za kreativnošću koje su se u narednim godinama odrazile na njezinoj profesiji. Svi su je poznavali upravo po tome, počevši od obitelji, susjeda, a kasnije i samih kolega u školi. Svu  njezinu kreativnost prepisivali su genetici s obzirom na velike kreativce u obitelji na koje se uvijek sa zadovoljstvom voljela ugledati.

Mogli bi reći da su glavni krivci upravo stric slikar, tetka glazbenik, a na kraju svega najveći uzor njezina majka koju mnogi pamte kao izvrsnu slikaricu i aranžerku. Za Luciju njezina je majka bila jedna od najkreativnijih žena i  njezin je najveći uzor. Kako poslovni, tako i životni, a uspomena na nju je najvjerniji pokretač u Lucijinom životu. Želja i strast za stvaranjem u životu mlade stilistice mijenjala se kroz faze.

Svaka faza predstavlja jedan dio života, nosi svoju težinu, a time i životne promjene. S četiri godine aranžirala je cvijeće, sa sedam godina napisala je svoju prvu zbirku pjesmica, a u osmoj godini osmislila je koreografiju plesne skupine. Bila je to lambada na njezin način. S deset godina upoznala je svoju novu učiteljicu likovne kulture koja joj otvara ljubav prema umjetnošću te tada započinje Lucijina avantura i ljubav prema crtanju. Uz pisanje i ples u svojoj nepunoj dvanaestoj godini započinje osmišljavanje prve kostimografije i šminke za školski nastup plesne skupine. Kako je rekla Lucija: „Još dan danas se sjećam tog pljeska“.

Iako je mamina velika želja bila da Lucija postane balerina, a tata ju je vidio kao veliku ekonomisticu, ova svestrana mlada djevojka već je u svojoj četrnaestoj godini znala svoju buduću profesiju. Dvoumila se između dvije stvari, dizajnera i fotografske struke, da bi , mimo roditeljskih želja i visokog prosjeka ocjena, upisala  tada nepopularnu školu odjevnog tehničara. Nije bilo lako boriti se za nešto što voli, a bila je svjesna da ju čeka težak put kako bi ostvarila svoj željeni cilj. Toga je postala svjesna već na samom upisu u srednju školu, na koji dolazi s mapom mnogobrojnih crteža koje je u svojoj intimi dugo pripremala kako bi od stručnih ljudi dobila potvrdu da je na pravom putu da bude umjetnik te da biti umjetnik nije ništa strano, nego stvar koju itekako voli.

Ono što ju je jako razočaralo je činjenica da na prijamnom nitko nije ni pogledao radove koji su mjesecima osmišljavani već se samo gledao prosjek ocjena. Osjećaj hladnog tuša nastavljao se tokom naredne četiri godine, a njezin entuzijazam i želja za radom su sve više splašnjavali što je rezultiralo time da je završetkom srednje škole izgubila volju za daljnjim školovanjem. Jedini način održavanja kreative tokom srednjoškolskog obrazovanja pronalazila je u šminkanju prijateljica.

Prvi naredni susret s odjećom i kreativnošću  dolazi ponovno u ranim dvadesetim godinama kada počinje raditi kao unapređivač prodaje u salonu vjenčanica. Cilj salona bio je rast i širenje na području cijele Hrvatske.

Pozitivna energija tvrtke i sva ljepota dizajnerskih vjenčanica ponovno je u njoj pobudila sve njezine talente koji su se do tada potiskivali. Umjesto pisanja pjesama započela je s planiranjem vjenčanja, organizacijskim planovima i vođenjem statistike, umjesto aranžiranja cvijeća uređivala je izloge s vjenčanicama, dok je kostimografiju zamijenila svakodnevnim stiliziranjem budućih mladenki pri izboru njihove vjenčanice. Posao postaje njezin svijet, a ljubav prema radu u salonu vjenčanica se rasplamsala jer je uložen trud i rad utjecao na napredak poslovnice.

Već u 21. godini dobiva unapređenje u tvrtki i svoju tadašnju lokaciju zamijenila je glavnim hrvatskim gradom, Zagrebom. Rad u salonu vjenčanica u Zagrebu joj, osim marketinškog i liderskog iskustva, omogućuje  i prvi susret s većim revijama, stilistima časopisa, kostimografima televizijskih emisija i serija. Odlučivanje o odobravanju posudbe za razna snimanja prerasta u sugeriranje i savjetovanje stilistima i prisustvovanje na snimanjima, a na kraju i odrađivanje njihovog posla. Tada počinje shvaćati da i sama indirektno postaje stilist te se odlučuje upisati privatnu školu za modnog stilistu, kako bi proširila svoje već stečeno znanje i svojim obrazovanjem pridonijela još većem prisustvu svjetskih brendova vjenčanica koje je njezina tadašnja tvrtka zastupala.

Po završetku školovanja postaje prvi i jedini vjenčani stilist u ovim krajevima, te, kao već kompetentna i stručna osoba za trendove vjenčanica, počinje predstavljati tvrtku u medijima, na raznim portalima i u tv-emisijama.  Dugogodišnje iskustvo rada, za sada najveći lanac salona vjenčanica u Hrvatskoj, je neprocjenjivo iskustvo zbog kojeg se odvažila otvoriti vlastitu tvrtku u kojoj će, uz ljubav prema vjenčanjima i vjenčanicama, imati slobodu i u potpunosti biti kreativna i raditi isključivo ono što voli. Uz vjenčanice, koje će zauvijek biti njezina prva ljubav, danas je to općenito moda, šminka, kostimografija, scenografija, fotografija pa i režija. U  sedam godina rada za lanac salona vjenčanica i tri godine vođenja vlastite tvrtke, imala je priliku surađivati s mnogim stručnim ljudima iz svih navedenih područja pa se u budućnosti, između ostaloga, vidi i kao organizator .

Možete li nam reći koliko dugo radite s vjenčanjima?

- Od mog prvog susreta u radu s vjenčanicama prošlo je devet godina, a u tih devet  godina susrela sam nekoliko tisuća mladenki, a i mladenaca općenito, što me i čini veteranom struke.

  Što vas je  privuklo tome? Možete li nam reći najveće prednosti i nedostatke ovog posla?

- To je bila ljubav na prvi pogled. Dan kada sam počela raditi u salonu vjenčanica je bio dan kada sam prestala gledati na sat. Najveća prednost toga posla je što imaš priliku vidjeti sjaj u očima mladenke kada se prvi put pogleda u ogledalo u nekoj od vjenčanica i shvati da je to ta. Prije nego to i kaže već  joj iz pogleda mogu očitati mišljenje. To je neprocjenjiv doživljaj, a nedostatak toga posla je što ne možeš uvijek uz mladenku zadovoljiti i svu njenu okolinu pa pojedinim osobama postaješ glavni krivac što mladenka ne izgleda onako kako su ju oni zamislili, no to je nešto na što se ne može utjecati, a ni predvidjeti.

Kakav je osjećaj raditi i surađivati s mladenkama pri osmišljavanju idealne haljine za vjenčanje?

- Svaka mladenka za mene je novi izazov, a novi izazov donosi i određeno uzbuđenje, pozitivno, naravno. Bitno je suosjećati se s mladenkinom pričom i pokušati gledati njezinim očima. Onog trenutka kada uspijem vidjeti sliku koju ona vidi i kada se taj trenutak dogodi ostalo dolazi samo od sebe. Mladenkina ideja u kombinaciji sa stručnim korigiranjem i znanjem je gotovo uvijek dobitna kombinacija.

Prihvaćaju li buduće mladenke Vaše sugestije i ideje kao profesionalne stilistice za vjenčanja?

- U većini slučajeva da, jer prije svega se ja prilagodim njima i njihovim željama, prema kojima i tražim najbolje rješenje za njih. Problem nastaje kada se dogodi da mladenka želi vjenčanicu koju je fizički neizvedivo izraditi ili kada nije realna u vezi fizičke konstrukcije svoga tijela, tada posao postaje teži, ali uz malo veći trud i drugačiji pristup i njih uspijem učiniti sretnima.

Možete li nam reći tko Vam je uzor i objasniti zašto?

- Konkretno nemam zasebnog uzora, ali mi se sviđaju radovi više osoba. Izdvojila bih vjenčanu stilisticu Stacey Seabrook, kao i djela londonskog kreatora vjenčanica Ian Stuarta. Njega smatram izuzetno posebnim kreatorom i mislim da je ispred svog vremena. Njegove vjenčanice jednostavno nikad ne zastarijevaju. Iako sam veliki ljubitelj njegovih vjenčanica, ne preporučujem ih često jer nisu za širu masu, nego za one malo ekstravagantnije mladenke.

 Kakva je potražnja profesionalnog stilista za vjenčanja u Hrvatskoj?

- Prije svega, to je usluga koju si ne može svatko priuštiti, a samim time ne očekujem veliku potražnju u Hrvatskoj. Do sada sam većinom imala klijente preko preporuke jer je ovo vrlo  mlado zanimanje u našim krajevima, a većina ljudi kod nas još ni ne zna da postoji vjenčani stilist, a još manje funkciju tog zanimanja. No, ne brine me to jer prije deset godina je tako bila situacija i sa modnim stilistima, a sada svi znaju tko je modni stilist. Za koju godinu, kada ljudi shvate prednost stručnog savjetovanja, vjerujem da će puno više djevojaka obilaziti salone vjenčanica sa stručnom osobom umjesto s pola rodbinskog stabla.

Možete li usporediti taj posao ovdje i u inozemstvu? Koja je razlika?

- Velika je razlika, a najveća je u tome što vani vodeće agencije i organizacije vjenčanja imaju u ponudi i vjenčanog stilista, dok kod nas to ne postoji. Ono što je isto je to da imamo jednako velik izbor vjenčanica kao i bilo gdje vani, ako ne i veći, što uvelike olakšava moj posao i pomaže mi raditi ga jednako dobro kao i kolege iz inozemstva.

Što je za Vas pojam profesionalnog stilista za vjenčanja?

- Pojam profesionalnog stilista prije svega podrazumijeva određenu naobrazbu, organizacijske sposobnosti, vlastitu bazu podataka, poznavanje tkanina, vrsti krojeva, trenutno prisutnih i dostupnih brendova na tržištu, uviđanje razlike između kopije i originala, poznavanje načina poslovanja vezanih djelatnosti, lokacije specijaliziranih dućana, okvirne cijene i uvjete rada prisutnih salona vjenčanica, kao i frizera i vizažista, redovno praćenje trendova u vjenčanjima pa i vjenčanih običaja, a iskustvo i talent su samo olakšavajuće okolnosti.

Postoje li, po Vašem mišljenju, u Hrvatskoj profesionalni stručnjaci za vjenčanja?

- Postoje, ali se nitko do sada nije tako deklarirao. Ako izdvojimo specijalizirane časopise i portale u Hrvatskoj, izuzev mene, nema niti jednog deklariranog stručnjaka za vjenčanja, a ja ih poznajem nekoliko s predispozicijom koji bi se mogli doškolovati ili specijalizirati u tom segmentu, no ne znam zašto već nisu.

Kakva je ponuda vjenčanica u Hrvatskoj? Gdje ih pronalazite?

- Ponuda vjenčanica u Hrvatskoj je izuzetno velika. Unazad zadnjih nekoliko godina otvoreno je jako puno novih salona vjenčanica i izbor je uistinu velik. Osim većeg izbora svjetski poznatih kreatora vjenčanica, također je i puno veći izbor vjenčanica hrvatskih kreatora. Trudim se surađivati sa svim salonima vjenčanica kao i s ostalim specijaliziranim dućanima vezanim uz vjenčanja, no gledam da se držim onih  u koje imam već stečeno povjerenje, kako bih zaštitila vlastite klijente.

 U čemu nalazite inspiraciju za svoj rad?

- Svaki pojedini par mladenaca mi je ujedno i inspiracija.

Je li u Hrvatskoj velika konkurencija za Vašu struku?

- Ne, moram priznati da se osjećam prilično usamljeno u toj struci.

Gdje se najbolje može dobiti uvid u Vaš rad?

- Moja web stranica sadrži sve čime se bavim. Svaka kategorija ima galeriju slika gdje se može vidjeti moj rad, pa tako i vjenčani styling i make-up, no  fotografije stvarnih mladenaca mogu staviti jedino uz njihovo dopuštenje i ako primljene fotografije zadovoljavaju kriteriji profesionalne fotografije. Moj rad mogu pratiti i kroz vjenčane makeovere koje već neko vrijeme radim za portal Vjenčanje ponuda.

Vaš editorijal Mladenka 21.stoljeća je bio izrazito zamijećen, sudeći po objavama raznih portala pa i onih nevezanih uz vjenčanja. Možete li nam reći nešto više o tome editorijalu?

- Iskreno, i mene je iznenadilo kakav je interes probudio taj editorijal. Nakon prve objave, u roku od samo nekoliko sati, bio je preuzet i objavljen na desetak web portala istovremeno što mi je ujedno i bila potvrda da sam dobro obavila posao. No, iako sam kreativni dizajner tog editorijala, njegova realizacija ne bi bila moguća bez ostatka ekipe kojoj sam beskrajno zahvalna jer su vrhunski odradili svoj dio posla.

Što Vas je potaklo da snimite editorijal s netipičnim mladenkama?

- Jedna jedina stvar, a to je da pokažem djevojkama da mladenke ne moraju nužno izgledati kao klonovi te da se vjenčani styling može u potpunosti prilagoditi njihovoj osobnosti. Htjela sam malo pomaknuti granice i drago mi je da sam u tome uspjela.

Mislite li da i kod nas ima tako hrabrih mladenki?

- Naravno da ima! U editorijalu je naglasak bio na osobnosti kroz styling. Malo karikiran i jače naglašen čisto da bude vizualno zanimljiviji editorijal, no u malo blažoj verziji se spremno udati sve više i hrvatskih mladenki.

ČLANAK MOŽETE PROČITATI U IZDANJU DANI VJENČANJA!