STVARNA VJENČANJA: Sarah i Senad

Staro je vjerovanje kako jabuku treba darovati svojoj ljubavi i to tako da se podijeli na dvije polovice… Kao okruglo voće mladosti i besmrtnosti, simbol je ženskog načela, ljubavi, plodnosti, snage, obnavljanja, znanja, spoznaje i početka.

Mladenci: Sarah i Senad, Photo: Olaf Sibert/privatni album

Jabuke su bile naša inspiracija za dekoraciju. Toliko jednostavne, a bogate i značajne. Nikada nisam previše razmišljala kako će jednog dana izgledati moja svadba, željela sam samo da imam kraj sebe osobu koju volim i da na taj dan podijelim svu tu ljubav s dragim ljudima.

Romantika, jednostavnost, bajka. Tri riječi koje su mi se vrtjele po glavi u danima priprema. Nisam bila nervozna  niti pretjerano ushićena, vjerojatno zato jer sam znala da imam uz sebe ljude koji će učiniti sve što je u njihovoj moći da se taj dan zaista osjećam posebno. I jesam… Naše vjenčanje je bilo i više nego sam mogla i zamisliti.

Moj otac je bio, u doslovnom smislu riječi, mladenkin otac kao iz filma. Njegovo iskustvo u organizaciji kao i višegodišnje izlaganje na sajmu vjenčanja urodilo je plodom.

Oduvijek sam željela vjenčanje na otvorenom, a dvorište naše kuće bilo je idealna lokacija i odjednom je postala izrezana slika iz bajke, ogromni bijeli stupovi ukrašeni bijelim tilom simbolizirali su čvrstinu i snagu naše veze. Ispred njih izgovarati ono sudbonosno DA izazvalo je strahopoštovanje u meni. Osjeća sam na trenutke kao da sam se našla u doba stare Grčke ispred Akropole. Koračala sam sigurno prema njima veseleći se susretu s mojom ljubavi…

Dan je bio prekrasan, sunčan, pokoji bijeli oblačić na kristalno plavom nebu kao naručen za fotografiranje našeg prijatelja fotografa Olafa Sieberta i ekipu iz Ring videa.

Zeleno – bijela kombinacija, koju smo izabrali za vjenčanje, idealno se uklopila s eksterijerom oko nas. Na svakom uglu dvorišta nešto se događalo, sve je funkcioniralo kao mala tvornica za ispunjenje ugode. Sinkronizacija i harmonija.

Razigrani barmeni “Sheakers bar“ spremali su šarene koktele pazeći da nitko ne ostane žedan.

Okružena sa 16 djeveruša odjevenih u kratke, zelene haljine šivane u salonu Penelope vjenčanice osjećala sam se sigurno. Kao što kaže stari Voltaire “Prijateljstvo je sastavni dio ljudske sreće.” I moje prijateljice su bile uz mene i uljepšale mi dan.

Kada je formalni dio ceremonije završio vrijeme je bilo za dobar provod, u doslovnom smislu riječi. Bajka na otvorenom, uz mnoštvo zelenila i cvijeća za koje se pobrinula Božica Beneš, pretvorila se u tulum u velikom bijelom šatoru. Noć se lagano spuštala, a svjetlosni efekti „Svjetlosnog bombona „ dolazili su sve više do izražaja. Dvorište je bilo prošarano bojama reflektora kao da je netko kistom premazao drveće i travu oko nas. Zabava je mogla krenuti.

Naš prvi ples, popraćen ovacijama gostiju, prošao je u magli balončića od sapunice, a ja sam se, na trenutak, izgubila u čvrstom naručju svog dragog. To je onaj osjećaj lebdjenja dva metra iznad zemlje, božanstveno. Zabava je tekla, a meni se činilo da vrijeme toliko brzo leti i da se neću stići niti okrenuti, a već će sve završiti, a najviše od svega sam se pribojavala da će me netko trgnuti iz sna i reći mi da sanjam.

Niti po pitanju odabira vjenčanice nisam bila tipična mladenka. Nju sam zadnju odabrala. Vođena izrekom manje je više, od statusa gospođice do gospođe koračala sam u dugoj bijeloj čipkastoj vjenčanici Penelope salona (Erin by Enzoani), a kasnije sam se presvukla u strastvenu laganu vjenčanicu Doucer iz kolekcije Cymbeline. Ispod laganih prozračnih vjenčanica, koje me nisu sputavale tijekom dana niti večeri, virile su male zelene cipele, dar moje prijateljice na kojima je bila ispisana skrivena poruka.

Egzotiku u šatoru unijele su i lijepe trbušne plesačice iz plesne skupine Habibi. Djevojke su zagrijale atmosferu do usijanja. Sati su prolazili, a bijelim šatorom odzvanjala je glazba, pjevanje i žamor ljudi. Samo je mali žuti automobil Burton car čekao da nas poveze na naše slijedeće odrediše – Indijski ocean, na Sejšele. Na vozačevom mjestu sjedio je markantan muškarac u Calvin Klein odijelu, nasmijan i sretan… Primio me za ruku i onda sam shvatila zašto je Bog stvorio razmake između prstiju – kako bi, jednog dana, kada dođe netko tko je stvoren baš za vas, popunio tu prazninu držeći vas za ruku zauvijek!